Urban Corps

Početi priču je lako, ali započeti pisati o nastanku jedne od, sada je to sasvim izvjesno, najrespektabilnijih podgrupa navijača FK Željezničara, Urban Corps je malo komplikovano. Ne iz razloga što se nema šta napisati, naprotiv puno je urađeno a što bi trebalo staviti na papir, već što autor ovog teksta ne zna odakle da počne. Ipak, s druge strane urađeno je malo s obzirom koliko je to naš voljeni klub zaslužio.

Negdje sredinom 2002 godine (možda i ranije), nekoliko momaka se sasvim slučajno upoznaje na utakmicama i navijačkim stranicama www.themaniacs.org, i tu počinje priča u plavom. Ljubav prema Želji, navijačima, Grbavici, stadionu, je samo još više uvezala i učvrstila poznanstva, koja su kasnije prelazila u prijateljstva, pa i česta druženja, ali i zajedničke odlaske na gostovanja. Već od prvih sastanaka po «Parkuši» i Jugu «Doline Ćupova» znali smo koji nam je krajnji cilj, promocija Manijaka i Želje. Odmah smo se uhvatili posla, i prvi projekat u kojem smo učestvovali zajedno sa ostalim Manijacima bila je bakljada na Jugu, kada je bakljama ispisano ime ŽELJO. Ubrzo zatim uslijedile su manje i veće bakljade, dimljade, organizacija gostovanja, da bi te godine (2002) uspjeli početi i privesti kraju pravljenje jednog od najvećih šivenih transparenata (40x1,50) na prostorima ex-Yu, ali i šire. Dakle, sve pare koje smo imali, svo slobodno vrijeme, slobodni prostor na dvije lokacije u gradu i još mnogo toga je uloženo u našeg giganta. Transparent smo pravili u manjim prekidima blizu dva mjeseca. U to vrijeme nas je bilo 7-8, između ostalih BigBlue, Cane, Hodalud, Kalauz, Glumac, čamac, TNT, Bengal, da bi vremenom sve više raje dolazilo i ulazilo u podgrupu. Na žalost ima i onih koji više nisu UC članovi, ali su svakako to momci koji su dali pečat u samom nastanku naše podgrupe.

Poslije završetka transparenta, odmah smo počeli sa pravljenjem novog, ali ovaj put nešto manjeg (15-tak metara). I ovaj je također šiven, a font koji nam je ostao i zaštitni znak na internet prezentaciji je neko od raje odabrao, pa slovo c ide na g, ali naši smo. Odmah poslije toga je napravljen i lik legendarnog vođe Manijaka rahmetli Dževada Begića-Đilde, momka koji je pronio slavu Manijaka u miru i čovjeka koji je dao svoj život u odbrani jedine nam domovine Bosne i Hercegovine. Na žalost Manijaci moraju dalje bez njega, ali sa znanjem da ga Jug i svaki navijač našeg voljenog kluba FK Željezničara nikada neće zaboraviti.

Rad se nastavio, tako da uz pomoć prijatelja iz Amerike i njihove novčane donacije pravimo 40 plavih zastava (1mx70cm), koje su na žalost nestale poslije derbija (nisu sve). Koreografija koja je, s obzirom na tribinu na kojoj se radila, ispala moćna, je ideja i trud članova UC ali i ostalih navijača FK Željezničara. Napravljeni su i bar šalovi, na kojima su postavljeni grbovi UC i The Maniacs, a malo zatim i majice.

Dakle, sve u svemu za kratko vrijeme napravili smo mnogo, ali može još bolje i više. Danas grupa broji oko 20-25 stalnih članova svih nacionalnosti, dok imamo pozive i iz ostalih gradova BiH gdje određene grupe navijača žele da uđu u Urban Corps. Nadamo se da će kako vrijeme prolazi UC naći svoje stalno mjesto u porodici Zeljo, i da ćemo mi stariji za nekih 10-15 godina gledati mladost koja nosi majice i šalove UC.