Od samog osnivanja 1921.godine Željezničar je uvijek kuburio sa problemom vlastitog igrališta.Nakon vojnog vježbališta Egzerci na Čengić Vili,potom prvog igrališta na Pofalićima čija je izgradnja završena 1932.god. željezničari su konačno odlučili da sagrade svoj „fudbalski hram“ nakon što su protjerani sa pomenutog igrališta 1938.god.Razlog je bio jednostavan postali su ozbiljna konkurencija tada moćnijim sarajevskim klubovima,čiji je jak lobij „radnike željeznice“ učionio beskučnicima.Sve do kraja Drugog Svijetskog rata „plavi“ su bili podstanari.

Kada su odlučni članovi Radničkog Sportskog Društva Željezničar 1949.god. pokrenuli radnu akciju,gradnju današnjeg stadiona „Grbavica“,koja je završena 13.septembra 1953.god. nisu ni slutili da će isti,nekih 40tak godina kasnije biti predmet razaranja jedne ubilačko-razarajuće politike srpsko-crnogorskog agresora.U prvoj zvaničnoj utakmici,prilikom otvaranja,Željezničar je savladao Šibenik sa 4:1.

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu stadion „Grbavica“ ili kako mi popularnije volimo reći “Dolina Ćupova“ je postala prva borbena linija,a zapadna tribina koja prenesena sa stadiona „6. april“ sa Marijin Dvora prilikom same izgradnje stadiona zapaljena je a dio stadiona miniran.Sa tribinom zajedno izgorilo je i nestalo 316 pehara od čega su 42 pripadala fudbalerima,a razliku u broju osvojili su ostali klubovi iz Sportskog Društva Željezničar koje je tada brojalo 14 klubova.Ipak neki pehari koji su bili u prostorijama kluba na Marijin Dvoru su sačuvani i danas krase vitrine „plavog salona“!

Prvo veće renoviranje stadion je doživio 30. juna 1968. kada je zatvoren za utakmice.Tom prilikom je uklonjena „atletska staza“ koja je postavljena tokom prvobitne izgradnje 1949.god.Renoviranje je trajalo skoro cijelih osam godina i završeno je 25. aprila 1976.god. kada se Željo i zvanično „vratio kući“.

Rušen je i paljen s ciljem da se uništi sve ono što je s ljubavlju građeno još od 1921.godine.Gledali smo „ljepoticu“ sa borbenih linija i maštali o prvom narednom derbiju,o semaforu,stolicama,reflektorima i prvoj noćnoj utakmici u "Dolini Ćupova" i znali smo da ćemo jednog dana doći na svoje,na naše.

Reintegracijom naselja Grbavica 19.marta 1996.god. Željo se vratio na svoje,u svoj dom.Razrušen stadion,popaljene tribine i prekopan teren doveden je u red za prvi poslijeratni gradski derbi na stadionu Grbavica.Iz godine u godinu nešto se radilo,a mi poznati kao nestrpljivi smo uvijek očekivali više,popravljen je krov,stavljene stolice ali reflektori su bili dugi niz godina trn u oku svakom navijaču Željezničara.

Posljednju utakmicu pod svjetlošću reflektora, Željo je odigrao 4. decembra 1991. godine.Bila je to revanš utakmica četvrtfinala Kupa Jugoslavije protiv Veleža. Pobijedili smo sa 3:1 i zahvaljujući golu Stanića u posljednjoj minuti plasirali se u polufinale.U međuvremenu je,tokom 1985. i 1986. godine, izgrađena i sjeverna tribina.Željo je na Grbavici igrao neprekidno do aprila 1992. godine kada je počeo rat u Sarajevu.

Svemu dođe kraj pa tako i ovoj priči!

SRIJEDA,22.4.2009. 20:00 SVI NA JUG nakon skoro 18 godina na našem voljenom stadionu,naš voljeni klub će zaigrati pod sjajem reflektora, ne podržati ga u što većem broju bila bi sramota!

Okupljanje Manijaka je na igralistu Trece gimnazije u 18:00!